‘Nisam ni slutila da je to zadnji put da grlim i vidim svoju kćer’

Foto: Pixsell/24sata

Dan prije odlaska na more Renata je bila jako uzbuđena. Sama je spremala svoje stvari. Ma, pet puta je spakirala kofer pa ga raspakirala jer nije znala što sve da nosi. Na kraju ju je Iva zezala da je spakirala stvari za mjesec dana, priča za 24sata.hr kroz suze Zorica Horvat (44) iz Erduta, mama 14-togodišnje Renate Horvat, djevojčice koja je u petak nastradala u stravičnoj prometnoj nesreći u Novskoj. Zajedno sa njom poginula je i njena najbolja prijateljica Iva J. također iz Erduta.

– Jako su se veselile tom školskom izletu. Nije trebao trajati dugo, tek tri dana, ali njima je puno značio. Ujutro u pola 7 po nju je došla Ivina mama Ivana. Pozdravile smo se, izgrlile. Nisam ni slutila da je to zadnji puta da grlim i vidim svoje dijete – kaže majka dok skida naočale i neutješno briše suze.

Dodala je da joj se kći bavila folklorom, a išla je i u mlade vatrogasce i to joj je bilo jako zabavno.

– Na vatrogasna druženja i natjecanja išlo je dosta djece iz sela, pa i njena najbolja prijateljica Iva od koje se nikada nije razdvajala. Ništa Renata nije radila bez Ive. Išle su u isti razred, sjedile u istoj klupi čak i na odmor išle zajedno. Sada su, eto, i skončale – rekla je Zorica brišući suze.

Podržala je, kaže, kćerku kada je rekla da želi ići na ovu ekskurziju, iako ju je prvo pokušala nagovoriti da ne ide, nego da sačuva novac za maturalno putovanje na koje su trebale ići iduće godine, nakon što završe 8 razred.

– Nije još imala planova koju će srednju školu upisati nakon što završi osnovnu. Jako je voljela biti s djecom, igrati se s njima. Uvijek je naše male rođake vodila sa sobom, zabavljala ih, smišljala im igrice. Vidjela sam da joj jako dobro ide s djecom pa sam joj predložila da bude odgajateljica u vrtiću. Svidjela joj se ideja, ali nije još bila odlučila. Više ju je brinulo to što će se iduće godine morati rastati od svojih školskih prijatelja koje je jako voljela. Većinu njih poznavala je još iz vrtića i bili su joj kao obitelj. Često je govorila: “Pa ja ne mogu vjerovati da mi uskoro nećemo više ići u školu zajedno’” – priča dalje mama Zorica gledajući u svijeću upaljenu na stolu u dvorištu skromne kućice.

Renatin otac Andrija ne može doći k sebi. Nije ni spavao.

– Sve mi se to čini kao neka zla sudbina. Da se baš njih dvije nađu odvojene od svoje grupe prijatelja u trenutku kada je naletio taj kamion. Djeca su nam rekla da su u prvim trenucima svi mislili da su njih dvije ostale u toaletu ili trgovini pa su ih otišli tražiti.
A one su tamo ležale mrtve. Strašno je bilo djeci vidjeti sve to, a strašno je i nama sada, ne znamo kako ćemo to prebroditi. Teško mi je to shvatiti. Stalno se pitam zašto baš one – kaže tiho tata Andrija (64) kojemu je kći Renata bila mezimica. Naime, nakon što se rastao od prve supruge i oženio Zoricom, silno je želio dijete. Ona je imala sina iz prvog braka.

– Imao sam 50 godina kada mi se rodila Renata. Bio sam presretan. Moja mezimica. Njoj nisam mogao reći “ne” nizašto. Dijete je bilo moj život. A što ću sad?! – rekao je u suzama.

Zorica se prisjetila agonije koju su proživljavali otkako su saznali za nesreću.

– Kad sam čula što se dogodilo, probala sam zvati na mobitel i nju i Ivu. Nitko se nije javljao. Bila sam u panici. Otrčala sam u trgovinu gdje radi mama od jedne djevojčice iz razreda, ali ni ona nije znala. Zvala sam nekoliko puta i ravnatelja koji mi je na kraju rekao samo: “Nemamo još ništa potvrđeno, ali doći ću do vas”. Tada mi je bilo jasno. Onda mi se javila i Ivina mama koja mi je rekla da su ipak nastradale Renata i Iva. Policija je došla u 16 sati – govori Zorica.

Jednako teško je i obitelji druge stradale djevojčice, Ive. Ona je za nekoliko dana, trebala imati rođendan. Pozvala je svoje prijatelje. Dakako i Renatu. Sada će, umjesto da slave, počivati na istom groblju, jedna pored druge.

vecernji.ba

(srednjabosna.com)